Bespelenaštvo

bespelenaštvo

Ljubica ima 10 mjeseci i rijetko nosi pelene. Naime, već sa šest sedmica njenog života, priča nam Ljubičin tata Ognjen, počeli su da praktikuju prirodnu dječiju higijenu odnosno bespelenaštvo, nježan i praktičan pristup zbrinjavanja fizioloških potreba beba.

– Naslušali smo se tih priča po kojima je učenje na tutu izuzetno traumatično, pa smo bili oprezni na početku. To prvo nuđenje, kako mi to zovemo, bilo je velik događaj. Malu bebu od par sedmica staviš iznad lavora i čekaš. Paziš na bilo koji znak da njoj nešto ne prija. Kada je beba prvi put piškila, pa kakila tako, nastalo je pravo oduševljenje. U principu, pelene su stalno tu, pogotovo kada je hladnije vrijeme. Ljetos, kada je imala pet mjeseci gledali smo da bebu držimo bez pelena – istakao je Ognjen Šukalo.

Jovana je o ovoj metodi čitala još u trudnoći. Njen sin Marko je uspješno do godinu i po dana života ostavio pelene. Do tada su, kako kaže, bespelenaštvo primjenjivali povremeno.

– To nije samo praktična stvar, a sa zdravstvene strane djeca se ne navikavaju na jako neugodnu situaciju gdje žive sa tim svojim prljavim pelenama. Razvijate povjerenje kako bi u svakom trenutku odgovorili na sve bebine potrebe. Bilo je svakakvih situacija u parkiću i na plaži. Recimo, jednom smo se vozili biziklom i on se upiškio. Ali nosimo redovnu odjeću i to je to – ističe ova majka.

bespelenaštvoBespelenaštvo je dio kulture u zemljama Azije, Afrike i Kine, dok nas Zapadu očekuje potpuno drugačija slika odgajanja mališana još od prvih dana života, kaže dr Amra Junuzović Kaljić. Dodaje da je to novi trend koji je zavladao među roditeljima BiH te da se u našim uslovima, prije svega, odnosi na dojenčad iznad šest mjeseci starosti.

– Naime, radi se o tome da majka vrlo rano prepoznaje momenat kada beba mokri ili eliminiše stolicu. Tada bebu stavlja u poziciju iznad tute, oslanjajući leđa na majku i na taj način beba lakše eliminiše stolicu – istakla je dr Amra Junuzović Kaljić, specijalista pedijatar u Domu zdravlja Kantona Sarajevo.

Ingrid Bauer u svojoj knjizi „Zbogom pelene“ piše da su bebe od rođenja svjesne svojih fizioloških potreba te da različitim signalima daju do znanja da je vrijeme za obavljanje nužde. Potpuna komunikacija se ne javlja preko noći, te ukoliko praćenje određenih znakova poput vrpoljenja, napetosti ili mrštenja, ne ide od ruke, roditeljima preporučuje da obrate pažnju na bebin raspored.

– Bilo je svakakvnih situacija u parkiću i na plaži. Recimo, jednom smo se vozili biziklom i on se upiškio. Ali nosimo redovnu odjeću i to je to. Recimo, Marko, on se jako uozbilji i gleda u jednu tačku ili ode do wc-a. Kada su mlađi to je neki izraz lica, migolji se, trlja nogice – istakla je Markova mama Jovana, dok Ljubičin tata Ognjen Šukalo dodaje:

– Čitao sam o znacima poput ritanja nogu. Ja do sada nisam prepoznao neke posebne znake, ali mislim da je ritam od suštinske važnosti. Kada dan počne sa promašenim ritmom, sa mokrim pelenama, onda se zareda nekoliko mokrih pelena. U suštini, to je glavna stvar ovdje. Jer kao što su bebe sposobne za komunikaciju kada su gladne tako su sposobne da uspostave komunikaciju za pražnjenje, oslobađanje svega onoga što su pojeli.

Nasilno sprovođenje ove procedure može biti opasno po bebino zdravlje ističe dr Junuzović Kaljić. Upravo zbog toga ima nekoliko savjeta za roditelje.

– Onda tu majka mora biti 100 odsto posvećena kako bi uspostavila taj mehanizam koordinacije, jedna interakcija između majke i bebe gdje treba imati jako puno strpljenja i odgovornosti. Ono što bi sugerirala roditeljima u našim uslovima je da svjesnost vanjskih sfingtera postoji između dobi od godine i po do dvije godine te da se tad posvete tom poslu.

Ukoliko vas je priča o bespelenaštvu zaintrigirala, Jovana i Ognjen vam poručuju da pažljivo pročitate knjigu „Zbogom pelene“. Ovo kratko štivo će vam, ističu, pomoći da se u potpunosti rješite pelena ili da proređenim povijanjem svom djetetu olakšate kasniji prelazak na tutu.

 

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime