Bruno Šimleša za Prvi korak: Tko nas tjera da dajemo 300 odsto sebe?

Bruno Šimleša

Čitaoci njegove pozitivne vibracije osjećaju u svakoj rečenici, a svakodnevnim doskočicama na FB stranici i kolumni, koju trenutno piše za Jutarnji list, za tren zaintrigira cijelu regiju.

Autor je osam knjiga iz područja popularne psihologije i duhovnosti, koje se prosto razgrabe na policama svim knjižara. Ponosni je tata sedmogodišne djevojčice, koju za razliku od brojnih novopečenih roditelja, ne želi da eksponira na društvenim mrežama.

Bruno Šimleša je naše simpatije osvojio još dok je vodio emisiju Svaki dan, dobar dan na Hrvatskoj televiziji. Dobri ljudi, čiste misli i bezvremenska inspiracija ne poznaju granice, pa smo zato odlučili i da ga ugostimo u magazinu Prvi korak.

Danas često žene pitaju na koji način usklađuju roditeljske i poslovne obaveze. Koliko je, zapravo, teško i muškarcima ostvariti se u oba polja?

Iritira me što brojnim ženama stalno postavljaju to pitanje, a muškarcima izuzetno rijetko jer se glupavo pretpostavlja da su djeca ženska odgovornost. Misli se da majke odgajaju djecu, a mi eventualno pomažemo. I to ako mame imaju sreću. Ali mislim da takva razmišljanja pripadaju nekom prošlom vremenu.

Ja sam jednako aktivan roditelj kao i moja supruga, ako ne i aktivniji proteklih nekoliko godina i savršeno uživam u ulozi tate. Ima razdoblja kada je teško uskladiti sve obaveze, ali jako se trudim. Čak i kada mi promocija knjige završi u 22h, a imam 3 sata do Zagreba, neću prespavati u tom gradu jer želim imati jutro s kćerkicom i odvesti je u školu. Odbio sam brojne poslovne prilike zato što bi mi oduzele previše vremena od kćerkice.

Dakle, teško je sve uskladiti, ali može se!

Za Vas kažu da ste najprodavaniji autor knjiga popularne psihologije u Hrvatskoj. Zašto bi se vaše knjige, poput „Ljubavologije“ i „U rukavicama mi je ionako prevruće“ trebale naći u svakoj kućnoj biblioteci?

Nemojte zaboraviti i „Školu života“ i najnoviju „Umjetnost života“. Upravo sam nju posvetio kćerkici jer ta knjiga sadrži sve ono što smo oduvijek htjeli da nam roditelji kažu o životu, a mnogi roditelji to jednostavno nisu znali. Sve najvažnije ideje i savjeti o ljubavi, prijateljstvu, poslu, odnosu prema Bogu, držanju do sebe, odnosa prema tijelu…

Vjerujem da se moje knjige rado čitaju jer govore o temama koje sve nas zanimaju, a pisane su svakodnevnim jezikom. Kao terapeut sam prošao sve zamislive situacije s brojnim ljudima, ali ne postavljam se iznad njih. Vjerujem da ljudi osjete da i razumijem kroz što prolaze i suosjećam s njima. Važno je i što ne banaliziram život i ljudsku psihu nudeći nekakva jednostavna revolucionarna rješenja. I zanima me praksa, odgovor na pitanje kako nešto napraviti. Jer svi mi znamo da trebamo voljeti sebi i oprostiti drugima, ali kako… to nam je često enigma. Upravo zato ljudi vole moje knjige, one se bave pitanjem kako nešto napraviti!

Vaše kolumne izazivaju prave male bure na društvenim mrežama. U čemu, po Vama, današnji roditelji najviše griješe, kada je u pitanju odgajanje mališana?

Mnogi ne postavljaju nikakve granice svojoj djeci, ali mislim da tako ne pokazuju ljubav prema djeci, nego neznanje i nemoć. Djeci trebamo postaviti jasne i smislene granice i baš se u tome manifestira naša bezgranična ljubav prema njima.

Kako sačuvati sebe u vremenu koje ne mazi i ne pazi i koje nas tjera da dajemo 300 odsto sebe?

Ma tko nas to tjera? Slažem se da ima nekih poslova koji zahtijevaju ogromnu angažiranost, ali u većini situacija sami sebe najviše tjeramo. Sami sebi postavljamo nemoguća očekivanja i tu su žene osjetno okrutnije prema sebi. Mnoge misle da moraju biti superžene da bi bile sretne jer su pogrešno uvjereno da moraju zadovoljiti sve i svakoga oko sebe. Ali nitko od nas ne može i ne treba zadovoljiti sve oko sebe. Što prije to shvatimo, moći ćemo voditi zdrave živote.

Bruno Šimleša sa suprugom
Bruno sa suprugom Majom

Da li ste se zahvaljujući roditeljstvu okušali u nekim ulogama za koje nikada niste ni zamišljali da će Vam biti bliske?

Kreveljim se više nego ikada. Pokušao sam se i s malenom igrati se s lutkicama, ali to mi jednostavno ne ide. No zato kreveljenje, glumljenje lava, dvorske lude i bilo čega što zahtijeva situacija, toga imam za izvoz.

Šta trenutno pišete?

Ovih ću dana početi pisati knjigu o zdravlju. O tome kako psiha utječe na pojavu bolesti, a onda i vraćanje zdravlja. I kako se možemo zdravije i mudrije odnositi prema ljudima koji imaju zdravstvene probleme. Jer okolina često ima najbolje moguće namjere, ali nemaju pojma kako da te namjere provedu u djelo pa često naprave više štete nego koristi.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime