Ko su helikopter roditelji?

helikopter roditelji

Živimo u društvu koje je opterećeno perfekcionizmom, a roditelji su sa svih strana svakodnevno bombardovani savjetima o odgajanju mališana. Zahvaljujući tome sve se više susrećemo sa tzv. helikopter roditeljima, kažu psiholozi. Ovaj pojam, ističu, odnosi se na pretjerano brižne i zaštitnički orjentisane roditelje koji nastoje da po svaku cijenu budu uključeni u sve sfere života djece.

– To su, recimo, roditelji kada izađete na dječije igralište, stalno su tu pored svoje djece, odmah skaču ukoliko dijete padne ili ima neki konflikt. Mi živimo u nesigurnim vremenima gdje su roditelji izloženi raznim informacijama u vezi sa roditeljstvom. Takođe, izloženi su raznim informacijama kroz reklame o stilovima života. Živimo u društvu gdje se vrednuje uspjeh, takmičenje i onda su roditelji svjesno i nesvjesno pod pritiskom – kaže psiholog Milijana Niškanović.

Strahujući za budućnost svoje djece, helikopter roditelji ograničavaju slobodu igre i izbora. Na taj način najmađe lišavaju dragocjenog iskustva učenja iz grešaka i uspjeha, navode stručnjaci.

– Kao što sada imate poplavu instruktora za odrasle, tako se i roditelji ponašaju prema svojoj djeci i pretjerano su uključena u sve što njihova djeca rade. Vrlo je moguće da su helikopter roditelji sami bili djeca helikopter roditelja, roditelja koji su ih prezaštićivali.

Djeca helikopter roditelja su nesigurna te nisu u stanju da samostalno donose odluke. Ne prihvataju neuspjehe i ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke i ponašanja, dodaje naša sagovornica.

– Ako imate roditelja koji sve radi umjesto vas i on sve sam odučuje umjesto vas razvićete zavisnu, nesamostalnu djecu, djecu niskog samopouzdanja i koja će očekivati da će uvijek biti tu neko da im pomogne. Imaće nizak prag tolerancije na frustraciju, teško će rizikovati i upuštati se u neke nove i nepoznate situacije i samim tim će biti lišena iskustva da uče iz tih situacija.

Psiholozi ističu da roditelji djecu od malih nogu trebaju uključiti u svakodnevne aktivnosti pripremajući ih za ono to ih čeka sutra. Istovremeno se trebaju riješiti iluzije da sve mogu kontrolisati u životu svog djeteta.

– Bitno je da roditelji sebe preispitaju kakav stil imaju, da li previše stvari rade umjesto djece i ako jeste tako da pokušaju to svoje ponašanje nekako da kontrolišu. Ako djeca ne mogu nešto da urade i ako izražavaju nezadovoljstvo ili plaču ne treba odmah raditi sve umjesto njih nego im objasniti kako može drugačije ili ih ohrabrivati da pokušavaju iznova i istraju u nečemu što im ne ide – ističe Niškanovićeva.

Djeca trebaju da budu i srećna i tužna. Na tom putu moramo ih podržiti i osnažiti kako bi postali otporniji i spremni na sve životne izazove, za kraj poručuje naša sagovornica.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime