Mirela Savić: Nemam privilegiju da budem novinarka osam časova, a nakon toga majka

Mirela Savić novinar BHT1

Za nju je novinarstvo stil života i uvijek je spremna da podrži pojedinca nemoćnog pred sistemom. Majka je četvorogodišnje djevojčice Drine, a njen profesionalni put počeo je prije 11 godina u programu javnog medijskog servisa BiH. Prve novinarske korake napravila je u redakciji za kulturu, a danas je novinar informativno – političkom programa BHT1. Da li društvo prije ili kasnije „preuzme dijete“ te zašto majčinstvo ne treba da bude jedini identitet žene, za Prvi korak, otkriva Mirela Savić.

Kako, kao mama novinar, žonglirate između poslovnih i privatnih obaveza?

Nije jednostavno. Novinarstvo je stil života. Nemam privilegiju da budem novinarka osam časova, a nakon toga majka. Kao što moja kćerka ne može da bira hoće li dobiti temperaturu vikendom ili radnim danima. Tako da… „žonglirati“ je prava riječ. Dinamična igra, neizvjesna u svakom trenutku. Na početku i stresna, ali vremenom tj. vježbom prelazi u rutinu. Srećom, uvijek sam u blizini imala dvije starije sestre, spremne da utrče na teren i pokupe loptice ako treba. Kako u djetinjstvu, tako i danas.

Šta vam je najprivlačnije u novinarskom poslu: političke teme ili mogućnost da govorite o problemima običnih ljudi?

Politika i problemi „običnih“ ljudi su uzročno posljedično vezani i nemoguće ih je razdvojiti. Život i (ne)zadovoljstvo građana je ogledalo (ne)odgovornosti političara. Kako živimo takvi su nam nosioci vlasti koje, naglašavam, sami biramo. Naravno, i mediji imaju odgovornost. Javni medijski servis posebno. Uvijek sam spremna podržati pojedinca nemoćnog pred sistemom, koliko god je moguće. Smatram to obavezom.

Da li ste kao roditelj zabrinuti kakav će uticaj društvene mreže imati na mališane koji tek odrastaju?

Nisam zabrinuta. Društvo prije ili kasnije „preuzme“ dijete. Na ovaj ili onaj način. Ali, prvi i najvažniji pečat daju roditelji. Ukoliko je dijete lijepo vaspitano, ukoliko ima sigurno utočište u porodici, teško da će posrnuti. Ako slučajno i posrne, teško da neće ustati, obrisati uprljana koljena i nastaviti dalje. Moja majka je bila genijalan pedagog. Govorila je da „moraš biti svoj čovjek, odgovoran za svoje postupke“ i nudila apsolutnu slobodu i povjerenje. I ja sam se zaista osjećala odgovornom. Izlazila sam na neka svoja mjesta, u neko svoje vrijeme, koje niko nije ograničavao. Niko mi nikada nije rekao: „Uči!“, iako su mi pričali o tome zašto je važno učiti. Bez obaveze. Ja, sa druge strane, nikada nisam imala potrebu da popušim cigaretu ili džoint. Ili da idem po klubovima. To mi se uvijek činilo kao gubljenje vremena.

Najdraži intervju koju ste do sada snimili?

Najdraži intervju? Moram priznati da mi je bilo jako simpatično kada sam u programu jedne regionalne medijske kuće komentarisala društveno – političku zbilju, a nekoliko dana kasnije pozvali su mog tadašnjeg urednika, tačnije, tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika IP BHT1, sa istim zadatkom. Pomislila sam da je i to, možda, razlog njihovog uspjeha. Stvari postavljaju vrlo horizontalno. Nema velikih nadređenih i malih podređenih. Opet, svima je potpuno jasno ko je i zašto autoritet. Upravo tako su postavljene stvari u redakciji za kulturu BHT1 sa urednikom Dževdetom Tuzlićem na čelu, gdje sam napravila prve novinarske korake na televizji.

Smatrate li sebe feministkinjom?

Smatram da su žene, kao i muškarci, poštovane onoliko koliko su spremne da poštuju. Prvo same sebe, a zatim i ljude oko sebe. Svi smo krojači svoje sudbine. Ili krojačice. To nije fraza, već istina. Priroda je sve lijepo regulisala. Naravno da je dobro kada majčinstvo nije jedini identitet žene. Kada je ostvarena na svim poljima, a posebno na poslovnom. Ali, ako zarađenim novcem plaća drugu ženu da očisti njenu kuću ili skuha ručak njenoj djeci… ja tu ženu ne smatram uspješnom. Jednostavno, spremanje hrane i ručak sa porodicom mnogo je više od zadovoljavanja bioloških potreba. A ni kuća ne mora uvijek biti besprijekorno čista.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime