Sindrom ADHD

sindrom ADHD

Zbog simptoma hiperkinetičkog poremećaja, poznatijeg kao ADHD, banjalučki Centar za zaštitu mentalnog zdravlja tokom prošle godine posjetilo je 48 djece .

Riječ je o poremećaju koji karakteriše:

  • hiperaktivnost,
  • implusivnost,
  • nedostatak pažnje.

Iako ga je moguće otkriti od najranije dobi, stručnjaci navode da roditelji djecu sa ovom vrstom poremećaja dovode uglavnom na zahtjev škole.

Postavljanje konačne dijagnoze uključuje prikupljanje podataka od roditelja i nastavnika, neformalne razgovore sa djetetom, te mišljenje psihologa. Prema riječima specijaliste dječije psihijatrije u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja u Banjaluci Ranke Kalinić, djeca sa hiperkinetičkim poremećajem i deficitom pažnje su djeca koja mnogo trpe, zbog toga što ih vršnjaci, uglavnom, odbacuju.

– Oni vrlo teško mogu da isprate pravila zajedničke igre. To su djeca koja skaču sa aktivnosti na aktivnost, a niti jednu od njih ne mogu da dovedu do kraja. Svaki i najmanji implus sa strane im remeti pažnju – objašnjava Kalinić.

simptom ADHDOna ističe da se ovaj poremećaj kod djece javlja relativno rano i to oko treće ili četvrte godine života.

– Ali, on tada ne pravi značajne probleme roditeljima, jer oni to pripisuju pretežno normalnoj, razvojnoj hiperaktivnosti. Međutim, u školi se ti problemi više ispoljavaju i značajno remete rad djeteta, koje ima ovaj sindrom, ali i cijelog njegovog odjeljenja – kaže Kalinić.

Aleksandra Hadžić, porodični sistemski terapeut objašnjava da većina istraživanja iz Amerike, Evrope i Azije pokazuju da je prisutnost ADHD-a zastupljena kod tri do pet odsto populacije.

– To je prilično veliki broj djece. Ukoliko pogledate jedno odjeljenje učenika, šanse da ima ADHD je jedno do tri djeteta. Međutim, često se živahnoj i pametnoj djeci lako pripisuje ADHD, posebno u situacijama kada su neposlušni iz razloga zato im neki sadržaji nisu zanimljivi. Tek u periodu kada dijete dođe u neku instituciju, mi postajemo svjesni da li je to problem ili ne. Da bismo rekli da neko ima ADHD neophodno je da od simptoma koji se pojavljuju postoji šest od devet prisutnih – poručuje Hadžić.

Da dijete ima ADHD može se uočiti u minimalno dva okruženja, i to u porodici i u školi. Ako ta ponašanja koja su prisutna ozbiljno remete njihovo funkcionisanje i ako traju najmanje šest mjeseci, tada se može ovoriti o prisustvu ADHD, dok u suprotnom, to nije slučaj.

– Djeca koja su koncentrisana i mirna u kući, a vrlo nemirna samo u vrtiću ili u školi, vjerovatno nemaji ADHD – objašnjava Hadžić.

Kada je u pitanju ADHD, predškolske ustanove još uvijek se drže po strani. Dešavalo se, kažu, da djeca ne mogu da usmjere pažnju na određenu aktivnost, ali situacija, ističu, nikada nije bila alarmantna.

– Dešavalo se da je neko dijete više nemirno od druge djece, ali otkako sam vaspitač, nisam bila u situaciji da sa roditeljima moram kontinuirano da radim na toj dječijoj neposlušnosti i nedostatku pažnje – kaže vaspitač u predškolskoj ustanovi „Kolibri“, Bojana Stojanović.

Dok se na Zapadu ADHD uglavnom liječi medikamentima, u BiH trenutno ne postoje registrovani lijekovi namjenjeni za ovu razvojnu smetnju, kažu u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH.

– Kada govorimo o bolesti nemira i poremećaja pažnje, prema našim saznanjima od medikametozne terapije koriste se lijekovi koji su psihostimulansi. Metilfenidat je najčešće propisivan lijek na području Amerike. Međutim, na našem tržištu, nažalost, nemamo registrovane lijekove sa nekom od pomenutih aktivnih supstanci – naglašava Ana Cvijanović iz Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Ljekari još uvijek ne znaju zbog čega nastaje ovaj sindrom. Međutim, poznato je da se ADHD nikada ne može prerasti, te da mališani s godinama, uz podršku roditelja i sistema, polako uče da kontrolišu napetost i motorni nemir.

U tome im, poručuju stručnjaci, nikako ne pomaže osuda okoline koja ih u većini slučajeva doživljava kao namjerno bezobrazne i nemotivisane.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime