Ukijeva čokoladna bajka pobjeđuje diskriminaciju i različitost

Prvi Ukijev kuvar Ukijeva čokoladna bajka Tanja Živkovič Prnjavor

Kuhinja je njihova mala skrivena oaza, a čokolada slatkiš uz pomoć kojeg stvaraju bajku koja pobjeđuje diskriminaciju i različitost. Tanja Živković iz Prnjavora je prije tri godine, zajedno je sa sinom Urošem odlučila da pokrene malu kućnu fabriku slatkiša. A sve kako bi Ukiju koji boluje od De Grouchy sindroma,  jednog od najrjeđeg na svijetu, omogućila ljepše i ispunjenije djetinjstvo.

– Trebalo nam je nešto da osmislimo kako bi sa Urošem razvili motoriku. Igrom slučaja je nastala Ukijeva čokoladna bajka. Čokolade slažemo, stavljamo u isti red, boje. Još uvijek nismo stigli do proizvodnje i prodaje, ali imamo u planu da će to u budućnosti biti nešto čime će Uroš da se bavi – kaže mama Tanja.

Prvi Ukijev kuvarTanja je ponosna na „Prvi Ukijev kuvar“ koji je nedavno ugledao svjetlo dana. U protekle tri godine, kako kaže, zajedno su stvorili više od 50 različitih ukusa i oblika pralinica.

– Kuvar sam pisala godinu dana, a zamišljen je prije tri godine. Mi se bavimo zdravom hranom. Uzgajamo heljdu i hrono ishrana je nešto što mene privlači. Često volim reći da mi je čokolada iznenađenje koliko i Uroš.

Ova hrabra majka pored Uroša ima još i još dva odrasla sina. Trenutno , ističe, najviše brine za Ukijevu budućnost i njegovo obrazovanje.

– Mi smo baš u brizi. Uroš je i u sedmoj godini ostao u vrtiću. Na našu sreću, ostao je u nekoj ustanovi jer on treba da napreduje, da se socijalizuje i druži sa vršnjacima.

Kada u kuhinji ne prave ukusne poslastice, Tanja i Uki vrijeme provode u šetnji, uživajući u svim onim malim sitnicama koje čine život.

– Uroš i ja komuniciramo tako što se ja njemu obraćam u potpunosti normalno. To ljude oko mene dosta buni. On mene razumije. Kad mu nešto zabranim, on zna da sam mu to zabranila i on neće. Mislim da sam izuzetno srećna žena. Samim tim što je Uroš izabrao baš mene za majku, mislim da je to dar od Boga – ističe Tanja.

Uroš trenutno ide na privatne časove slikanja. Njegova mama poručuje da bez podrške sistema nijedno dijete sa poteškoćama u razvoju u Srpskoj neće moći da pokaže svoj puni potencijal. Ipak, dodaje, da su topao roditeljski dom i bezgranična ljubav prvi koraci ka srećnijem djetinjstvu. A Ukijeva priča nam to i dokazuje.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime