Upoznajte mamu Jelenu: Psihologija me je naučila da ne robujem predrasudama

Jelena Nezirović diplomirani psiholog

Ova svestrana majka u svoje profesionalne ljubavi uspješno spaja psihologiju, marketing i rad sa mališanima u Oxford edukativnom centru u Banjaluci. A nakon završenog radnog dana uvijek nestpljivo čeka da se vrati toplom domu i porodici.

Upoznajte Jelenu Nezirović, uvijek srdačnu i nasmijanu majku dvojice dječaka, predškolaraca. Jelena je za Prvi korak otkrila šta radi kada se u vaspitanju nađe pred zidom, progovorila je o trendu „prezaštićivanja djece“, a za sve mame u pokretu ima preporuke za odlična štiva kojima će se iznova vraćati.

Šta je psihologija vas naučila, a šta ste uz pomoć nje uspjeli da saznate o drugim ljudima?

Psihologija me je naučila da ne žurim sa pretpostavkama i da ne robujem predrasudama. Kada imaš uvid u to kako funkcioniše ljudska psiha puno si oprezniji u donošenju zaključaka o drugim ljudima. Svakako da neko ko se bavi ovim poslom ima dobro razvijenu empatiju tako da lako mogu da se stavim u poziciju sagovornika. Psihološka znanja vam daju jedan određeni optimizam jer znate da stvari mogu da se promjene i na koje načine možete da utičete na to. Ali isto tako i da postoje stvari koje samostalno ne možete da mijenjate i da je sasvim uredu potražiti pomoć. U sagledavanju sebe ali i drugih puno mi je pomogla edukacija iz psihoterapije, kojom se bavim.

Majčinstvo često iscrpljuje, ali nam i pruža nepreglednu inspiraciju i sreću. Kako uspjevate da pronađete ravnotežu?

Suština svega je da uživate u većini stvari koje radite, a majčinstvo me čini najsrećnijom. Prihvatila sam da je moj dan sada fizički naporniji, ali su blagodati života sa djecom neopisivi. Naravno, u organizaciju svakodnevnih obaveza i vaspitanje djece uključen je i suprug pa je uz podršku lakše žonglirati između obaveza i zadovoljstva. Dobra stvar kada ste psiholog je što dobro poznajete razvojne faze djeteta, pa za neke stvari znate da morate odmah da odreagujete, a neke je opet najbolje pustiti.

Gdje, po vašem mišljenju, roditelji danas najviše griješe kada je u pitanju odgoj mališana?

Po mom mišljenju, problem broj jedan našeg društva (jer nije to karakteristično za sva) jeste prezaštićivanje djece. Naravno da roditelji ovo rade iz ljubavi, ali mislim da će posljedice ovakvog “tretmana” u budućnosti osjetiti i djeca i roditelji. Radeći stvari umjesto djeteta samo mu šaljemo poruku kako nije sposobno, kako ne vrijedi i ne umije. Braneći mu da skače i uopšteno da se slobodno kreće, dijete preskače razvojne faze u kojima uči kako da se dočeka, kako “najsigurnije” da padne. Dijete moramo pustiti i da pogriješi jer će jedino tako naučiti šta je za njega dobro a šta ne, a idealna je prilika da to bude kada smo mi u njihovoj blizini.

U moru svakodnevnih obaveza, danas često zaboravljamo rituale porodičnog ručka i okupljanja. Da li je to i kod vas slučaj?

I suprug i ja potičemo iz porodica gdje je postojao “kult” porodičnog ručka. Naravno da zbog obaveza to nije uvijek ručak, ali je onda večera ili neka zajednička užina. Mi smo hedonisti koji uživaju u dobrom zalogaju. Volim da kuham, ali uživam i u lijepo serviranoj hrani i postavljenom stolu. Iskreno, jedva smo čekali taj momenat da možemo sa djecom i da jedemo “kao veliki”. U postavljanju i serviranju obroka svi su uključeni. Gasimo sve ometajuće faktore poput televizije i telefona i tih dvadesetak minuta smo posvećeni samo jedni drugima.

Preporuka za neko dobro štivo za mame u pokretu.

Moja preporuka je  knjiga “Kako djeci postaviti granice, a ne izgubiti živce” koju je napisao Nejdžel Lata, kao i “Mala knjiga za velike roditelje”, grupe autora među kojima je i Zoran Milivojević. Ovo su knjige kojima se rado vraćam kada god se u vaspitanju nađem pred “zidom” ili počnem da sumnjam u ispravnost svojih odluka. A nešto što se tiče nemamećeg života bi bila “Čovjek po imenu Uve”, Frederika Bakmana, koja me je ostavila sa osmjehom na licu, koja čini da se iznova i iznova zaljubite u život.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Unesi tvoje ime